Najnoviji podaci Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH pokazuju da je u BiH od januara do juna ove godine uvezeno blizu 38.000 tona mesa različitih vrsta čija je vrijednost dostigla 263,76 miliona maraka.
S druge strane, domaći izvoznici su za pola godine na ino-tržište uspjeli plasirati tek 4.000 tona mesa u vrijednosti od 18,35 miliona KM. I to uglavnom piletine, uz koju je izvezeno oko 25 tona jestivih klaničarskih proizvoda od različitih životinja.
Predsjednik Udruženja uzgajivača svinja u RS Mišo Maljčić kaže za “Glas” da je u BiH stvorena takva klima da se forsira samo i isključivo uvoz.
– Sistem radi protiv poljoprivrednika i klaničarskog sektora koji u Republici Srpskoj gotovo da više i ne postoji. Mi praktično više nemamo kome prodati stoku jer nema ko da je kolje i plasira na tržište. Veliki broj malih klaničara je bio primoran da stavi ključ u bravu jer nisu mogli parirati cijenama uvoznog mesa koje su strahovito nerealne. Kada preračunate ulaganja, ispada da je to meso džaba transportovano, rashlađeno, da je sva papirologija u procesu pregleda mesa bila gratis. Pitam se, zar sve to neko radi džaba samo da bi BiH prodao tu polutku, koja kod nas košta kao i u zemljama gdje je proizvedena – priča Maljčić.
Smatra da bi BiH vrlo lako mogla doći u situaciju da meso za većinu stanovništva postane luksuz.
– Ako zaživi zelena agenda koja se priprema u EU, a to je da proizvode samo nekoliko procenata izvan vlastitih potreba, cijene će biti paprene budući da vlastite proizvodnje nemamo. Zbog trenutnog prekomjernog uvoza ne možemo prodati ni to malo svog mesa koje imamo. Podaci će biti sve lošiji do dana kada se osvijestimo, ali tada će biti kasno jer će cijelo društvo biti u ozbiljnom problemu – predviđa Maljčić.
Vlasnik firme “Zelen gaj” iz Laminaca kod Gradiške Ranko Sarajlić naglašava da, osim što nema izvoza, nema ni domaće potrošnje.
– Trenutno u štalama imamo oko 1.000 svinja koje nemam kome prodati jer je tržište prezasićeno uvoznim mesom. Srbija ne dopušta tamošnjim uvoznicima da gram naše svinjetine uvezu. Ugovor sa Turskom o izvozu junećeg mesa bio je bez kontinuiteta, osmišljen da uništi, a ne da digne našu proizvodnju. Realizuje se do momenta dok je cijena junećeg mesa niska, čim se dođe na neki nivo da proizvođač može ostvariti zaradu, oni obustave kupovinu. I to što ne možemo izvesti je manji problem. Daleko je poraznije što ne možemo prodati robu na domaćem tržištu, a pokrivamo jednu petinu potreba stanovništva – pojašnjava Sarajlić.
Priča da je iz godine u godinu sve teže opstati i baviti se poljoprivredom jer nema nikakve zaštite domaće proizvodnje.
– Više se pomaže uvoznicima nego proizvođačima. Otkad postoji BiH, nikad nije bio zaštićen nijedan poljoprivredni proizvod. Cilj za uništenje domaće proizvodnje usmjeren je na Republiku Srpsku jer smo mi poljoprivredni dio BiH. Ako unište poljoprivredu, dobro će oskrnaviti i Srpsku. Naši predstavnici na nivou BiH im pomažu u tome. To nije rodoljublje, a ni domaćinsko ophođenje – kazuje Sarajlić.