Začin postao skuplji od srebra

Začin postao skuplji od srebra

Vanilija, “mala mahuna”, napravila je na tržištu pravi potres kojim su pogođeni lanci snabdjevača, kao i multinacionalne kompanije. Cijena omiljenog začina prestigla je proteklih nedjelja cijenu srebra, sa nekoliko dolara po unci (30-ak grama). Razlog je razarajući ciklon koji je prošle godine pogodio Madagaskar.

Nepogoda je odnijela 78 ljudskih života, ostavila stanovnike bez krova nad glavom i uništila puteve. Ciklon je opustošio 70 odsto usjeva vanile u regiji Antalaha, u kojoj 230.000 stanovnika mahom živi od poljoprivrede i uzgajanja orhideja.

Ostrvo

Madagaskar, ostrvska zemlja u Indijskom okeanu, blizu obale istočne Afrike, dom je za oko 5 odsto biljnih i životinjskih vrsta, od kojih čak 80 odsto uspijeva i živi isključivo na tom lokalitetu.

Ta ostrvska zemlja praktično ima dva godišnja doba: od novembra do aprila je toplo i kišovito, od maja do oktobra – hladnije i suvo.

Jugoistočni vjetrovi i povremeni cikloni su neke od klimatskih karakteristika. Duga izolacija Madagaskara od okolnih kontinenata doprinijela je raznolikosti flore i faune, kao što su drvo baobab i primati lemuri.

Međutim, kako je došlo do toga da Madagaskar uzgaja 80 odsto orhideja iz roda vanilije iako nije “rodno mjesto” te biljke?

Asteci

Vaniliju čine fermentisani plodovi različitih vrsta orhideja iz roda vanile. Ime potiče od francuskog i španskog naziva za “malu mahunu”.

Glavni izvor vanilije je orhideja vanilla planiflolia, koja se dugo gajila u Meksiku. Asteci su koristili taj začin u ritualima i piću začinjenom čokoladom.

U 16. vijeku konkvistadori su u Evropu donijeli meksičko srebro, kakao i vaniliju. Vanilija je odmah postala jedan od omiljenijih začina, ali Evropljani nisu uspjeli da uzgajaju orhideju u botaničkim baštama i kolonijama.

Naime, glavni oprašivač, pčela melipona, vratila se u rodni Meksiko, a bez oprašivanja proizvodnja vanilije uglavnom je bila ograničena na Meksiko.

Dovitljivi dječak

Kada su jednom probali vaniliju, Evropljani nisu lako odustali i biljke su isporučene u različite krajeve svijeta sa različitom klimom.

Međutim, ono što nije uspjelo proizvođačima i trgovcima, pošlo je za rukom dječaku Edmonu Albijusu, 12-ogodišnjem robu francuske kolonije ostrva Reinion. Koristeći palicu i palac, Albijus je ručno izvršio oprašivanje.

Proizvodnja vanilije je iznenada postala moguća, naročito u toplim, vlažnim podnebljima, kao što je nekoliko stotina kilometara udaljen Madagaskar.

Žudnja

Prema izvještajima Fajnenšal tajmsa, Madagaskar drži primat u uzgajanju vanilije zahvaljujući odgovarajućoj klimi, ali i usljed siromaštva. Naime, najveći dio stanovništva živi od poljoprivrede i ribarstva, pa se zarad prinosa primjenjuje i teško ručno oprašivanje.

Vijekovima se radilo na proizvodnji vještačke vanilije, u njen sastav su ulazili različiti sastojci: od dabrovih žlijezda do petroleja.

S potražnjom za prirodnim ukusima Madagaskar zadržava ključnu ulogu u opstancima svjetskih začinskih kompanija.

Iako vanila prelazi dug put od orhideje sa Madagaskara do kugle sladoleda ili mirisnog kolača u rerni teško je zamisliti da će se čovjek odreći tog skupog i neodoljivog začina.

Srpskainfo

Komentarišite

Your email address will not be published.