Tuga u kući zatrpanog rudara: Lažete me, moj tata je mrtav!

September 25, 2014, 7:08 am

Vi mene lažete da je moj tata živ“, govori mi sin Ljubiša i stalno plače. On je dovoljno veliki i misli da mu je otac mrtav – kroz suze za Kurir priča Vera Lazić, supruga Željka Miletića (36), rudara na koga se u utorak ujutru obrušila gomila uglja i zemlje u jami Strmosten u rudniku uglja „Resavica“. Kroz uzdahe Vera kaže da je najstariji sin, koji ima 10 godina, toliko potresen da je juče morala da ga vodi kod lekara.

Zemlja se još obrušava

– Nije mu bilo dobro. Doktorka mi je rekla da ja sinu saopštim ako se Željku dogodi najgore. On je veliki i sve shvata. I direktor rudnika, koji nas je obišao sa sindikalcima, uveravao ga je da mu je otac živ. Daj bože da je još živ… Devojčice su manje i one ne znaju šta se događa, mada mala Jana (3) plače i stalno pita je li moj tata u rupi – sa suzama u očima priča Vera, koja s roditeljima i troje maloletne dece živi u Svilajncu, u trošnoj kući uništenoj poplavom. Ona kaže da je iz rudnika uveravaju kako čine sve da dođu do njenog supruga.

Bili na vašaru

– Nadaju se da je još uvek živ, bore se da dođu do njega. Direktor mi je rekao da nema potrebe da idem ponovo u rudnik i obećao da će me obavestiti čim stignu do njega. Rekao je da će poslati auto po mene. Nisu mogli da mi kažu kada će doći do Željka. Kažu da se zemlja još uvek obrušava – jeca Vera i dodaje da su joj predstavnici rudnika obećali stan kako bi imala bolje uslove za život.

Nesrećni Željko Miletić, koji tokom radne nedelje živi s roditeljima u selu Lomnica kod Despotovca jer mu je iz Svilajnca daleko da putuje na posao, poslednji put se sa suprugom i decom video 11. septembra.

– Bio je s nama dva-tri dana u vreme vašara u Svilajncu. Posle toga više nije dolazio jer je radio, a poslednji put smo se čuli tog jutra kad je kretao na posao. Obećao mi je da će me nazvati kad mu se završi smena da malo duže razgovaramo. To mi je poslednje rekao – priča uplakana Vera.

Ona je u utorak uveče sat vremena bila u rudniku.

– Bila sam van sebe, pa su mi na kapiji rudnika dali sok da se povratim. Medicinske sestre su mi pružile pomoć da se ne onesvestim i ubedile me da se vratim kući. Sve Željkove kolege pomažu, svi se trude i na tome sam im beskrajno zahvalna – ističe supruga zatrpanog rudara.

 

(Kurir)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *