Pobjeda je na kraju i za samog Trampa stigla iznenađujuće brzo. Nakon što je pobjedio i na predizborima u Indijani, njegov suparnik, senator Ted Kruz, odustao je od trke za predsjedničku kandidaturu. Najavio je povlačenje, a da pritom nijednom nije spomenuo Trampa. Kruz je uvrijeđen, ogorčen, tužan. Ne samo da je Tramp u predizbornoj kampanji napadao njega lično, već je napadao i njegovu porodicu. Nije prvi put da Tramp od političkih suparnika stvara neprijatelje. Zato će idućih mjeseci morati da strahuje njihove osvete, da pazi da ne govore loše o njemu, da ne budu zlopamtila.
Trampu treba diplomatska vještina
Gotovo je sigurno da će Tramp biti kandidat Republikanske stranke na predsjedničkim izborima u novembru. Njegov prvi zadatak sada je da ujedini posvađanu stranku. Ali to je lakše reći nego učiniti. Ipak, Tramp se u svom govoru nakon pobjede u Indijani trudio da prevaziđe međusobne sukobe proteklih mjeseci. Tri puta je pohvalio poraženog Kruza, a više puta stranački establišment, koji je u svim dosadašnjim govorima kritikovao. I napao je Hilari Klinton. Republikance ujedinjuje prije svega suparništvo s njom, najvjerovatnijom kandidatkinjom Demokrata.
Kampanja u trci za predsjedničku kandidaturu traje već deset mjeseci. Kod Republikanaca je ona prošla potpuno drukčije nego što su prognozirali i najveći stručnjaci i poznavaoci unutarstranačkih prilika. Još prošlog ljeta niko nije računao s pobjedom Donalda Trumpa, jer – među republikanskim kandidatima je bilo velikih imena, uspješnih i iskusnih guvernera i senatora, političara s dobro napunjenom “ratnom blagajnom“, s podrškom stranačkog rukovodstva i političke elite SAD.
Tramp ne čita sa telepromptera
Međutim, među biračima je Tramp bio uspješan. On koji nikada nije obavljao neku javnu funkciju. Milijarder i zvijezda Rijaliti rograma. Birači su htjeli sve – samo ne političara.
Trampova poruka o korumpiranim elitama je upalila. Njegova optužba da je Vašington kriv za ekonomsko propadanje srednjeg sloja je osvajala. Tramp govori jezikom malog čovjeka. Govori slobodno. Njegove pristalice mu vjeruju. Ili, bolje rečeno, žele da mu vjeruju. Hilari Klinton možda ima punu glavu činjenica i brojki o visokoj politici, ali njoj je i za kratak govor potreban teleprompter. Gotovo niko nije toliko dobro pripremljen za posao u Bijeloj kući kao ona. Ali Hilari ima problem – vjerodostojnost. Amerikanci je ne vole. Ona, za razliku od svoga muža, nema prirodni talenat za politiku.
Odsada su Tramp i Republikanska stranka međusobno sudbinski zavisni. Biće zanimljivo posmatrati kako se galamdžija Tramp pretvara u državnika, kako će da se trudi da se približi ženama-biračima, od kojih ga njih 70 odsto odbacuje. Šta će Tramp da obeća Amerikancima latino-američkog i afričkog porijekla kako bi ga oni malo manje odbijali nego do sada? Radna mjesta? Više novca za obrazovanje? Američka predsjednička trka ostaje napeta.
(Deutsche Welle)