Sveti Stefan, svetitelj kojeg danas slavimo, bio je jedan od prvih sedam đakona u ranom hrišćanstvu, dobročinitelj koji je pomagao sirotinji u Jerusalemu i produhovljeni sveštenik koji je, kako svjedoče predanja, “činio mnoga čudesa, a neprijatelje pobjeđivao jasnim i istinitim riječima, mudrošću i silom Svetog Duha.
Bio je Jevrejin koji je govorio grčki jezik, rođak apostola Pavla, i prvi je hrišćanin koji je, godinu dana nakon Hrista, stradao zbog hrišćanske vjere, pa se naziva i prvomučenikom.
Mladi arhiđakon je, zbog propovjedanja hrišćanstva, optužen da je “hulio na Boga i na Mojsija”, a uz pomoć lažnih svjedoka je i osuđen. Kamenovan je nedaleko od Maslinske gore, gdje je, prema predanju, započele Hristove muke.
Među onima koji su ga kamenovali bio je i Stefanov rođak Savle, tada farisej i žestoki progonitelj hrišćana, koji će kasnije prihvatiti novu vjeru, postati apostol Pavle i umrijeti mučeničkom smrću.
Navodno, Stefanovu mučeničku pogibiju gledala je i Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom i usrdno se molila Bogu za ovog stradalnika istine i vjere.
Posljednje riječi madog ahriđakona su bile molitva za njegove mučitelje, koji s u ga kamenovali: „Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj”.
Ime Svetg Stefana na grčkom znači kruna ili vijenac, a ovaj svetitelj se i danas zove prvovjenčanim i smatra simbolom duhovnosti i mudrosti.
Slavi se na treći dan Božića, 9. januara, i uz Stefanjdan ili Stevendan su vezani mnogi običaji. Jedan od najpoznatijih je da se na ovaj dan iz kuće iznosi slama unesena na Badnji dan, i to tiho, da se ne otjera Božić, i pažljivo, da se ne prospe, jer se smatra dragocjenom.
Sveti Stefan je i svetac zaštitnik loze Nemanjića, ali i jedna od najčešćih krsnih slava sprskog naroda. U šali se kaže da da su je za krsnu slavu uzele “škrtice”, jer gosti, nakon Božića u svojoj kući na slavu dolaze siti, a i slavu domaćini mogu proslaviti jelom i pićem koje im preostane nakon Božića.
Srpskainfo