Književniku Stevanu Tontiću danas je u Novom Sadu uručeno prestižno književno priznanje “Kočićevo pero” za knjigu putopisnih eseja pod nazivom “Ta mjesta”.
“Kočićevo pero” uručeno je Tontiću za proljeće i ljeto ove godine, za visoka dostignuća u savremenoj književnosti i odanost ljepoti Kočićeve misli i riječi.
Tontiću su nagradu zajednički uručili pisac Nikola Vukolić, predsjednik žirija i njen utemeljivač i književni kritičar Mladen Vesković.
Govoreći o knjizi u novosadskoj Gradskoj biblioteci nakon primanja nagrade, Tontić se osvrnuo na značenje koje Petar Kočić ima za narod Krajine.
“Ja sam rođen u širem Kočićevom zavičaju, bosanskoj Krajini, svi mi koji potičemo iz tih krajeva cijenimo njegovo djelo i osjećamo ga kao nekog ko nam je blizak rod”, rekao je Tontić.
On se osvrnuo i na pisanje nobelovca Ive Andrića u njegovom eseju o Kočiću.
“Andrić je taj esej napisao na osnovu novosadskih predavanja o Kočiću, polovinom pedesetih godina prošlog vijeka. Andrić je u eseju rekao da je Kočić bio prvi pravi pisac iz BiH”, rekao je Tontić i dodao da mu prija što je dobio nagradu koja nosi ime po Kočiću.
On je naveo da ga ne čini ponosnim na ovu nagradu samo ta činjenica, nego i značaj Kočića za vrijeme u kom je živio.
“Kočić nije samo bio veliki pisac, nego je bio i veliki narodni tribun, borac protiv austrougarske okupacije. On je u toj borbi i stradao, tragično završivši svoj život u duševnoj bolnici”, rekao je Tontić.
Prema njegovim riječima, on je mnogo rekao o Kočiću i u svom eseju “Kočićeva i srpska trauma”, koji je napisao povodom 100 godina od piščeve smrti.
“U tom eseju sam Kočićevu borbu protiv austrougarske okupacije povezao sa istorijskom traumom srpskog naroda. Povezao sam je često citirajući Andrića, ali i jedan esej Isidore Sekulić, koja je najdublje prodrla u prirodu Kočićevog jezika i njegovih junaka”, rekao je on.
Tontić je svoje obraćanje završio osvrnuvši se na nagrađenu knjigu-putopis, koji je sačino sa putovanja po Jermeniji.
“Utisak koji sam stekao je velika naklonost Jermena prema Srbiji i srpskom narodu. U putopisu sam pisao o svetoj jermenskoj planini Ararat, koja je za Jermene i dalje najveća svetinja, iako se ona danas nalazi u Turskoj”, rekao je Tontić.
Prema njegovim riječima, putopis je nastao sa dvanaestodnevnog putovanja po Jermeniji, prije 18 godina.
Osim autora o nagrađenoj knjizi govorili su i predsjednik žirija Nikola Vesković, Snježana Savkić, urednica u “Agori”, zrenjaninskoj izdavačkoj kući, koja je izdala “Ta mjesta”, kao i direktor novosadske Gradske biblioteke Dragan Kojić.
Književnu nagradu “Kočićevo pero” dodjeljuje više od 25 godina Zadužbina Petar Kočić Banjaluka-Beograd.
Knjigu “Ta mjesta” čine putopisi iz različitih zemalja, opisi života u pojedinim gradovima, kao što su Sarajevo i Berlin.
Posebno se ističe Tontićevo viđenje grada Sarajeva, dato u obliku kulturno-političkog portreta grada.
Tontić, duboko emotivno vezan za mnoge likove i gradske vedute Sarajeva, ipak je napustio “tu ratom i poraćem” izmijenjenu sredinu, izabravši da danas živi u Novom Sadu.
(agencije)