Uski makadamski put čečavskog kraja vodi do porodične kuće složnih Simeunića. Brojna čeljad, ukupno desetoro djece. Mnogo želja, a nije baš uvijek bilo mjesta i mogućnosti da sve budu ispunjene i ostvarene. Nije ni sudbina dala bolje. Prije 13 godina, uz sve nedaće koje su do tada imali izgorjeli su sprat i potkrovlje ove kuće. Uspio je Braco, glava kuće da sanira ono što se dalo i da dalje hrabrim koracima zajedno krenu u budućnost. Danas, imaju i dalje neke vidljive tragove. Štošta bi tu trebalo još da se popravi, ali Simeunići se ne daju. Ni govora da je teško, iako jeste. A, teško i preteško. Oni tragovi koji se ne mogu izbrisati i to nikada jeste gubitak sina, koji je život izgubio na radu u Sloveniji. Jedan sin rođen je sa daunovim sindromom, dok drugi, ujedno i naš sagovornik, Željko od rođenja ima oštećenje vida koje mu je kroz život bio kamen spoticanja.
Željko ima 26 godina. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci na Odsjeku za socijalni rad. Ni po čemu ne bi bio drugačiji od većine vršnjaka, osim po tome što od rođenja ima oštećenje vida kao oblik invaliditeta koji mu je bio velika prepreka na putu obrazovanja, ovako ukratko izgleda život glavnog aktera ove životne priče. Kada bismo pričali sve od početka, tu su godine i godine mukotrpnog rada, omalovažavanja, prepreka, dokazivanja i na kraju uspjeha. A, kada smo pitali Željka da nam ispriča svoj životni put, duboko je uzdahnuo, zagledao se u daljinu. Tamo daleko gdje mu pogled osta, nalaze se njegove prohujale godine, teški dani. Počeo je sa pričom.
TV K3