Nekada je u Prnjavoru svako selo imalo svoju vodenicu, a zvuk vodeničkog kamena, mogao se čuti na svakom koraku. One koje još uvijek rade, danas su prava rijetkost. Među onima u kojima se točkovi još uvijek okreću, a zavrtjeli su se u vrijeme Austrougarske, je i vodenica “Gojo” u Donjoj Ilovi kod Prnjavora, vlasnika Slobodana Božunovića.
Božunović kaže da ni jedan hljeb ili pogača ne miriše tako lijepo kao onaj koji je umiješen od brašna iz vodenice njegovog oca i djeda. Hljeb miriše i danas, miriše na prošle trenutke, koje on nastoji vjerno očuvati što duže. Slobodan je želio da nastavi tradiciju, pa je ovo zdanje koje odolijeva zubu vremena pretvorio u svoju čarobnu oazu mira i uživanja, ali i mogućnosti da iole poveća kućni budžet, mada mu to priznaje nije primarni cilj.
Naš domaćin zaista uživa u životu i penzionerskim danima. Ispod vodenice “Gojo” protiče rijeka Ilova. “Uz šum rijeke i zvuk vodeničkog točka najljepše se odmorim”, kaže nam ovaj ljubazni čovjek.
TV K3