Mediji i razne agencije najavljuju uskoro kolonizaciju Marsa, ali ljudi još nemaju ni kapsulu koja bi ih odvela dalje od niske Zemljine orbite, a niko ne zna ni kako bi se taj brod prizemljio na Mars, pošto tamo gravitacija iznosi tek 38 odsto Zemljine teže.
Naučnici najavljuju da bi tek za pet do deset godina mogla da bude spremna kapsula “Orion” i novi lansirni sistem koji će omogućiti astronautima da istražuju znatno dalje od Zemlje.
Međutim, tek nakon toga počinju pravi problemi. Putovanje do Marsa nosi posebne izazove.
Prvi opasnost je svemirska radijacija, o kojoj se malo zna, jer ljudi do sada nisu išli tako daleko u svemir /ne računajući slijetanje na Mjesec/.
To praktično znači da bi prvi Marsovci, odnosno kolinisti sa Zemlje, ako bi uopšte sletjeli bezbjedno, vjerovatno postali sterilni!
Naučni časopisi upozoravaju i na psihološki faktor jer bi put do Marsa trajao /najmanje/ devet mjeseci.
Slijetanje na Mars je posebna priča. Iako je gravitacija svega 38 odsto Zemljine, atmosfera je znatno rjeđa, pa je teško usporiti letjelicu. NASA se namučila da spusti rover “kjuriositi” težak jednu tonu, a kapsula sa ljudima je deset puta teža.
Ako bi se za sve ove probleme pronašlo rješenje, slijedi prilagođavanje životu na Marsu.
U početku, “Marsovci” bi mogli da zavise od zaliha sa Zemlje. Ali, za svaki kilogram tih zaliha troši se 20 puta više goriva za uzlijetanje. Zato bi “Marsovci” vrlo brzo morali početi da sami brinu o sebi.
Već 2020. godine Nasin rover pokušaće da elektrolizom dobije kiseonik iz ugljen-dioksida u Marsovoj atmosferi, ali to nije ni stoti dio onoga što ljudima treba za ekspediciju.
“Marsovci” će vodu dobijati iz dva izvora – reciklažom urina, kao što se to čini na Međunarodnoj svemirskoj stanici, i iz samog tla.
Možda najveći problem misije jeste – hrana. “Marsovsko društvo” već dugo pokušava da u pustinji u američkoj državi Juta simulira uslove na Marsu i da uzgaja biljke.
Do sada su postigli mali napredak, ali je to, kako navode, daleko od potreba koje bi imali ljudi na Marsu.
Naučni časopisi upozoravaju da bi uspostavljanje života na Marsu, kada se pronađu odgovori za sve navedene probleme, moglo da se pretvori u – tiraniju pošto je u ljudskoj prirodi da vlada.
Ako neko kontroliše zalihu kiseonika, onda lako može da ucjenjuje druge i prigrabi svu vlast. Zato neka udruženja već sada nastoje da napišu “ustav za svemirske kolonije”?!
LJudi će na Marsu u početku živjeti u kapsulama, eventualno u nekim kupolama sastavljenima od dijelova koji će biti poslati na Mars prije astronauta.
LJudi će morati da te stanove – kupole zatrpavaju stijenjem da bi ih zaštitili od radijacije.
Ali najteži korak biće “oblikovanje Marsa”. LJudi će morati da stvore kakvu -takvu atmosferu koju Mars sada nema.
Zemlja ima magnetno polje, ali Marsova atmosfera je na udaru solarnog vjetra koji je, kao se i pretpostavlja, “otpuhao” i spriječio njeno formiranje.
Potrebno je najmanje 2.000 ljudi da bi se stvorio “genetički bazen” za zajednicu koja može da opstane na Marsu. I to uz pretpostavku da ih radijacija neće sterilizovati.
Ali, ljudi rođeni na Marsu biće iz savim novog svijeta i kulture koja nije slična sa onom na Zemlji. Na taj način ljudi bi riješili misteriju “Marsovaca” tako što bi i sami postali – Marsovci.
Zbog brojnih problema, koji još nisu ni u početnim fazama rješavanja, priče o misijama na Mars i globalni konkursi za ljude koji će se uputiti na “crvenu planetu” djeluju kao naučna fantastika i neodgovorno zabavljanje javnosti – navode naučni časopisi.