Pušten snimak horor sudara voza i autobusa kod Niša, porodice poginulih u suzama, otkriveni nepoznati detalji

May 16, 2019, 4:24 pm

Članovi porodica nastradalih u teškoj saobraćajnoj nesreći u Donjem Međurovu 21. decembra 2018. godine, kada je u sudaru autobusa i voza na pružnom prelazu poginulo sedmoro putnika, dok ih je 29 povrijeđeno, plakali u sudnici na današnjem nastavku suđenja vozaču Milanu Zdravkoviću.

Prilikom emitovanja video snimka iz unutrašnjosti autobusa, koji je pušten prvi put u javnosti, oni su posljednji put vidjeli svoje najmilije zbog čega nisu mogli da zadrže suze.

– Evo je, ušla je u autobus da sačuva mjesto za Danijelu – prokometarisao je Dejan Janković suprug nastradale Nataše Janković (42) nakon čega je sa sinom Petrom (17) briznuo u plač. Oni su u sudnici prvi put vidjeli ovaj snimak na kojem je posljednji put snimljena Nataša.

Suze nisu mogli da zadrže još neki članovi porodica nastradalih, iako kamera koja je snimala samo vozača nije zabilježila ulazak njihovih najmilijih u “autobus smrti”.

Porodice poginulih su sa revoltom gledale polučasovni snimak na kojem se vozač Zdravković nonšalatno smije dok žvaće žvaku i vozi autobus, a u pojedinim trenucima i naplaćuje karte dok vozi.

Optuženi Zdravković nije želio da gleda snimak, već je samo u dva navrata bacio pogled ka platnu video-bima.

“Vozač glavni krivac za udes”

Vještak saobraćajne i mašinske struke Dragan Marković, izjavio je na suđenju da je neproipisno ponašanje vozača autobusa glavni razlog udesa, ali da je i mašinovođa doprinjeo težini posljedica nesreće svojim “neblagovremenim radnjama” jer je kasno počeo da daje zvučno upozorenje.

– Osnovni uzrok nastanka saobraćajne nesreće nalazi se u nepropisnom i nebezbjednom ponašanju vozača autobusa koji nije zaustavio autobus ispred saobraćajnog znaka “stop”. Iznosim svoje lično mišljenje kao vještak da je težini posljedica doprinjeo i mašinovođa svojim neblagovremenim radnjama, u ovom slučaju, davanjem zvučnog signala – rekao je vještak Marković.

Na suđenju je pokazan snimak iz autobusa na kojem se ne vidi sam momenat udara voza u autobus, već se snimak završava nekoliko trenutaka prije strahovitog sudara, prilikom prolaska pored saobraćajnih znakova “andrejin krst” I “stop”, kraj kojih vozač nije zaustavio autobus, a morao je.

– Na osnovu gledanja snimka zaključio sam da vozač prilikom prolaska pored ovih znakova nije pogledao lijevo i desno kako bi se uvjerio da li nailazi voz, a analizom tahografa sam utvrdio da se nije ni zaustavljao, do momenta sudara – izjavio je Marković.

On je utvrdio da se voz kretao maksimalnom brzinom od 68 kilometara na čas kada je započeo kočenje, da je imao brzinu 67 kilometara kada je akrivirana sirena, a da je naletio brzinom od 66 kilometara na čas na autobus koji je prelazio prugu brzinom od osam kilometara na čas.

– U momentu kada se autobus nalazio kod saobraćajnih znakova “stop” i “andrejin krst”, voz je bio na 70 metara od prelaza. Mašinovođa je prvi put koristio kočnicu na 27 metara od mjesta sudara, a sirenu na 17 metara od mjesta udesa. Na 27 metara udaljenosti, autobus je već bio prednjim dijelom na putnom prelazu, a na 17 metara je bio na sredini prelaza. Vidljivost je bila dobra. Da je vozač postupio po saobraćajnim znakovima i zaustavio autobus, na šta ga obavezuje znak “stop”, mogao je na udaljenosti od 70 metara da uoči voz. Samo da je pogledao lijevo – rekao je Marković.

On nije mogao da precizira da li bi ranijim kočenjem voz mogao da se zaustavi prije kobnog sudara jer od željeznice nije dobio tražene podatke.

– Tražio sam dužinu zaustavnog puta za ovaj model motornog voza pri brzini od 68 kilometara na čas, ali sam dobio samo podatak da je zaustavni put pri brzini od 100 kilometara na čas, 250 metara. Sigurno bi ranijim kočenjem mašinovođa smanjio brzinu kretanja, ali ne mogu da se izjasnim da li bi posljedice sudara bile manje. Imajući u vidu konfiguraciju terena i brzinu kretanja autobusa, vozač autobusa je bio u mogućnosti da blagovremeno preduzme radnje u smislu bezbijednog zaustavljanja autousa ispred znaka “stop” – ocijenio je Marković.

Mašinovođa: Trubio sam i kočio

Mašinovođa Vladica Rakić je rekao da je trubio i kočio kada je uočio voz, ali nije mogao da opredijeli tačnu udaljenost. On je rekao da je to bilo na izlasku iz skretnica, što je vještak ocijenio kao nemoguće jer je to mjesto udaljeno oko 150 metara od prelaza.

Rakić je rekao da nije mogao ranije da uoči autobus zbog konstrukcije kabine voza koja mu je navodno zaklanjala preglednost ukoso, te da čim je uočio autobus da je počeo da koči i uspio da djelimično smanji brzinu. On je rekao da je počeo da trubi tek kada je po izlasku iz stanice uočio autobus na šinama, te da nije trubio nakon saobraćajnog znaka “opomenice” jer se isti nalazi ispred stanice u Međurovu.

Suđenje se nastavlja u julu.

Poginulo sedam, povrijeđena 29 putnika

U nesreći je poginulo sedam osoba, a 29 su povrijeđene teže ili lakše. Na licu mjesta poginuli su Aleksa Dimitrijević (15) iz Novog sela i Bogomir Lazić (75) i Danijela Stanković (48) iz Čokota, dok su u KC u Nišu u toku operacija, podlegli povredama Nataša Janković (42) i Marijana Kocić (16), obe iz Čokota. Gajtana Stamenković (78) iz Donjeg Međurova preminula je 29.decembra u intentivnoj njezi, a nakon nje, 2.januara ove godine i Vlastimir Đorđević (65) iz istog sela.

Teško i lakše povrijeđena su još 29 putnika.

(Blic)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *