Dvije godine su vrijedno radili, a potom utvrdili da je najbolji materijal beton, a oblik – jaje! Prvi tank napravljen je 2001. godine, a pošto je pokazao rezultat, najpoznatiji francuski proizvođač vinskih tankova od betona Marc Nomblot nastavio je sa masovnom proizvodnjom.
Zašto beton?
Beton za jaja pravio se od pijeska i šljunka iz Loare, izvorske vode i cementa, bez željeza i kemikalija, piše Branislav Anđelić za portal vino.rs. Utvrđeno je da je ovaj materijal najbolji, jer svojom masom smanjuje oscilacije temperature tokom odležavanja u odnosu na promjene temperature u podrumu. Takođe, omogućava mikrooksidaciju isto kao barik, što dovodi do kremastijeg vina, bez primjesa aroma drveta. U beton se mogu ugraditi i cijevi za grijanje i hlađenje kao u inoksu. Ono što je važno – vina iz betona su manje tanična, a sa druge strane voćnija i svježija u odnosu na ona iz barika.
Nakon ove revolucije, krenula su daljnja istraživanja. Tako je ponovo uvedena terakota, keramika od koje su nekada davno pravljene amfore. Potom su počeli da se prave tankovima od HDPE plastike, koja je inertna kao inoks, ali propušta vazduh isto kao dvije godine stari barik.
Roneći bocu po bocu vina odnose u morske podrume
Nakon što se Nomblot penzionisao, firmu je otkupila velika firma Bonna Sabla Group. Novi vlasnik je promijenio formulu betona i počeo da prodaje “jaja” vinarima širom svijeta. Međutim, Marc Nomblot je tvrdio da nova formula nije bila dobra za vino, jer su korišteni kemijski aditivi za ubrzavanje očvršćavanja.
Zašto oblik jajeta?
Oblik jajeta je i dalje neprikosnoven. Tajna je upravo u obliku, koji stvara malu temperaturnu razliku između oboda i sredine suda. Takođe, oblik dovodi do veoma sporog, ali kontinuiranog protoka vina. To dovodi do kontinuiranog miješanja taloga, što doprinosi ne samo ekstrakciji, već i čuvanju vina od oksidacije i omogućava eliminaciju pretakanja i dodavanja sumpora sve do flaširanja. Dodaje se i da u fermentaciji, konusni oblik na vrhu omogućava da mnogo veći dio pokožice stalno bude potopljen i smanjuje broj potapanja i polivanja pokožice.
Jedini problem za domaće proizvođače kada je riječ o ovom sudu je njegova cijena – obično su preskupi za prosječnog vinara.
(Nezavisne)