TV K3

android aplikacija

instaliraj

Novo istraživanje: Na Jupiteru ima života?

Novo istraživanje: Na Jupiteru ima života?

Nova saznanja koja su stečena pomoću sonde Juno, koja orbitira oko Jupitera, navode na zaključak da bi na ovoj planeti moglo da bude vode i da je još kao mlada planeta imala problem u razvitku. Ni to nije sve, njegovo magnetno polje ima dva južna pola. Još niz drugih otkrića baca sasvim novo svjetlo na planetu udaljenu od Sunca gotovo 800 miliona kilometara.

Uz pomoć teleskopa na havajskoj Mauna Kaji i opservatorije Kek, gdje se nalazi uređaj za koji Amerikanci tvrde da je najosetljiviji infracrveni teleskop na svijetu, pronađeni su dokazi da u Velikoj crvenoj pegi, Jupiterovoj oluji, ima tragova vode.

Tome je, naravno, doprinijela i sonda Juno koja može da se spusti u Jupiterove oblake dublje od bilo kog tela koje je do danas čovjek poslao do najveće planete Sunčevog sistema. Ako znamo da je Jupiter prebogat vodonikom, a sada je otkriven i kiseonik, to bi značilo da na planeti postoje sastojci za vodu.

Ono što je za sada nemoguće znati je koliko bi te vode na Jupiteru moglo da bude. Gordon Bjoraker iz NASA-a kaže da se mjeseci koji orbitiraju oko Jupitera sastoje uglavnom od vode, pa je logično pretpostaviti da je “navodnjena” cijela njegova okolina.

Oni malo hrabriji naučnici poput Meta Adamkoviksa, profesora fizike i astronomije na Univerzitetu Klemons u Južnoj Karolini, tvrde da to može da znači i da na Jupiteru ima života.

Jupiter je gasovit div koji je više nego dvostruko teži od svih drugih planeta Sunčevog sistema zajedno. Iako je 99 odsto Jupiterove atmosfere sastavljeno od vodonika i helijuma, čak i voda samo u tragovima na ovako masivnom nebeskom telu značila bi da je tamo ima nekoliko puta više nego na Zemlji. Nemoguće je stoga isključiti da se na Jupiteru mogao razviti neki oblik života, pa barem i mikroskopski.

“Tamo gdje potencijalno ima tekuće vode ne može da se isključi mogućnost života”, rekao je Adamkoviks, upozoravajući na to da smo ipak još jako daleko od eventualnog pronalaženja života na najvećoj planeti našeg sistema.

Molekuli gasova su teško srastali, pa se zbog toga Jupiter sporije razvijao. Na njega ne može da se, tvrde dalje Alibertovi naučnici, primijeni popularna teorija o stvaranju planeta četiri i po milijardi godina starog Sunčevog sistema.

Jupiter nije nastao od oblaka gasova i prašine koji su orbitirali oko mladog Sunca, sudarali se i srastali, pa su nastajale planete. Ne, bilo je to nešto komplikovanije: manja svemirska tijela Jupiteru su davala masu, dok su mu veća davala energiju, a ne masu.

Prvih million godina Jupiter je snažno rastao, srastajući i s najmanjim telima s kojima se sudarao, te tako brzo stigao do mase 20 puta veće od Zemljine. Sljedećih dva miliona godina s njim su se sudarala i veća tijela, za šta je trebala veća energija, pa se otpuštalo više toplote, čime je Jupiterovo stvaranje bilo usporeno. Kada je napunio tri miliona godina, imao je 50 puta veću masu od Zemljine, ali uz znatno sporiji tempo rasta.

Ipak, informacije koje je sonda prikupila govore o tome da se dva polja radikalno razlikuju. Jer, ispostavilo se da planeta ima dva južna pola, jedan na očekivanom mjestu, a drugi blizu njegovog ekvatora. Taj drugi južni pol dobio je ime “Velika plava pjega” (The Great Blue Spot), što, naravno, nema nikakve veze s Velikom crvenom pjegom.

Ovo saznanje moglo bi da znači da se nešto neočekivano događa duboko u Jupiterovoj unutrašnjosti. Kada već govorimo o Velikoj crvenoj pjegi, Juno je uspio da snimi i smeđu ovalnu oluju.

Rijedak snimak pokazuje da su kompleksni atmosferski procesi koji se događaju na Jupiteru. Riječ je o velikim ciklonama koje se formiraju najčešće u Sjevernom ekvatorijalnom pojasu, rjeđe u Južnom. Sada je Juno snimio oluju u Južnom pojasu. Očigledno je da treba željno da isčekujemo novi prolaz sonde Juno pored ove najveće planete Sunčevog sistema.

(N.N)

Komentarišite

Your email address will not be published.