U okviru Koalicije za promjene zajedno sa Mladenom Bosićem (SDS) i Draganom Čavićem (NDP) na predstojećim Opštim izborima u BiH pokušaće skinuti s vlasti Milorada Dodika i njegov SNSD.
U razgovoru za Klix.ba govori o svojoj kandidaturi za člana Predsjedništva BiH, (ne)učinkovitosti bh. diplomatije, programskim ciljevima PDP-a, svojim političkim protivnicima, ali i načinima kako se imidž BiH u svijetu može popraviti.
U BiH je još uvijek veliki broj nezaposlenih, svako malo protestuju radnici koji ne mogu svojoj djeci ponuditi ono osnovno što im treba, zemlju su u maju pogodile kataklizmične poplave, ali izgleda da je sve to potisnuto u drugi plan, jer su izbori top tema u državi. O problemima građana se onako usput govori na predizbornim sastancima i skupovima koji su odavno počeli. Može li se nakon izbora nešto promijeniti za građane ove zemlje?
Političari su oni koji se najbrže prilagođavaju očekivanjima građana. Evidentno je da su političari uspjeli da nametnu temu nacionalnih interesa kao nečeg presudnog, pri čemu svakodnevne teme kao što je posao, bijeda i siromaštvo, ostaju u drugom planu. Dok god se građani kod izbora kandidata opredjeljuju za druge teme, a ne ove suštinske, biće tako.
Dakle, na ljudima je da na stranu stave sve ove velike priče, a da u prvi plan prilikom izbora kandidata postave pitanje: Ko mi rješava problem nezaposlenosti, ko mi nudi bolji standard i ko više radi na relevatnim stvarima? Kada te teme postanu dominantne onda će se i političari daleko više okrenuti ka stvarnim problemima. Za sad, nažalost, nije tako.
Ali meni se čini da se stvari polako mijenjaju. Daleko smo od idealnog, međutim, ni BiH nije idealno demokratsko društvo. Treba još vremena i iskustva. Uvjeren sam da će već na ovim izborima ključne teme postati dominantne.
Šta je ono što vi i vaša stranka možete obećati građanima BiH i kako to mislite ostvariti?
Kada govorim o PDP-u, imamo tri ključne stvari kojima ćemo se baviti i koje uvijek ističemo u prvi plan našeg političkog djelovanja.
Prva je ekonomija. Želimo da uđemo u program rasterećenja privrede, da plate u RS-u ne budu opterećene sa 68 do 70 posto, već sa 50 posto. Želimo da rad učinimo atraktivnijim svim poslodavcima. Namjera nam je da uvedemo dvije stope PDV-a. Ona niža bi se odnosila na određeni broj proizvoda, kako bi se zaštitio životni standard građana. Namjera nam je i da uđemo u ozbiljne razgovore sa MMF-om, jer smatramo da je sadašnji nivo opterećenja i međunarodnih obaveza tako visok, da ga BiH ne može izdržati. Želimo da u razgovorima sa MMF-om to svedemo na prihvatljiviji nivo. Smanjenje poreza sigurno bi doprinijelo poboljšanju ekonomskih aktivnosti, ali će u prvih godinu-dvije značiti manje prihoda u budžet.
Druga naša politika je okrenuta borbi protiv korupcije. Ali ne ispraznoj i demagoškoj priči već suštinskim stvarima kao što je donošenje zakona o nezastarijevanju krupnih krivčnih djela i donošenje zakona o zabrani nepotizma u državnim institucijama. Naša je želja da se barem u slučaju privatnih tužbi po krivičnim odgovornostima počnu sa radom istražne sudije. Dakle, ne samo da tužilac odlučuje o tome koga da se goni a koga ne. Istražni sudija bi procjenjivao da li je bilo krivičnog djela ili ne. Imamo namjeru i preispitati nekoliko desetina slučajeva krupnih afera koje su se desile za vrijeme sadašnje vlasti.
Treći segment našeg djelovanja je socijalna politika. Jako je mnogo socijalno ugroženih kategorija stanovništva. Nama su prioritet dvije. Obezbjediti da penzije rastu barem za jedan posto više, te uvesti posebna mjesečna davanja za majke sa četvero i više djece.
Čini se da je bosanskohercegovačko društvo u velikoj mjeri još uvijek podijeljeno. Na koji način se na ovim prostorima može ostvariti ideal boljeg suživota i tolerancije? Nije li upravo Predsjedništvo BiH pogodna polazna tačka za tako nešto i da li je konačno došlo vrijeme da članovi Predsjedništva BiH djeluju više zajednički, a manje kao raštimani orkestar?
Dosadašnji saziv Predsjedništva BiH je previše insistirao na stvarima oko kojih postoje različiti pogledi. Svi su nekako htjeli da se prikažu tvrdim predstavnicima sopstvenog naroda i zato su prenaglašavali stvari oko kojih se svađaju. Svako je govorio samo svojoj publici i svako od njih je htio da bude viđen kao dobar Srbin, Bošnjak ili Hrvat.
Kako se to može promijeniti?
Mislim da se u Predsjedništvo BiH treba uvesti potpuno druga praksa. Iza zatvorenih vrata mi se možemo svađati, jer uvijek će postojati tri različita pogleda na istu stvar. Ali oko tih stvari ne treba izlaziti u javnost. Oko onoga oko čega se razlikujemo, zadržimo to za sebe. Promovišimo stvari oko kojih se možemo usaglasiti, stvari koje su od interesa za BiH u cjelini. To su prije svega drugačiji imidž BiH u svijetu, efikasniji sistem donošenja odluka u okviru postojećeg ustava i privlačenje stranih investitora. Uvjeren sam da ovi ciljevi mogu relaksirati odnose, ako svađe ostanu po strani i ako promovišemo ono što nam je od zajedničkog interesa. Mislim da će to biti dovoljno da se tenzije u BiH značajno smanje i da se uđe u neku normalniju fazu života.
Kako bi ste ocijenili rad bh. diplomatije u proteklim godinama, šta je ono što se može unaprijediti?
U posljednjih šest-sedam godina bh. diplomatija ništa značajno nije uradila. Podsjetiću da u doba kada sam bio ministar vanjskih poslova Sarajevo je dobilo centar Vijeća za regionalnu saradnju. Na tome sam jako puno radio kao ministar. Tada sam izlobirao i najveći dio podrške da BiH bude nestalni član Vijeća sigurnosti. Nakon toga ništa se ozbiljno nije desilo. Mi više nismo ni regionalni faktor. Mogli smo biti puno snažniji.
U ovom trenutku ne znam šta bih mogao spomenuti da je učinjeno u proteklom periodu. Ključni razlog je taj što su članovi Predsjedništva BiH i sadašnji ministar (Zlatko Lagumdžija op.a.) više razmišljali o vlastitoj promociji unutar BiH, nego o diplomatskim aktivnostima. Zato je vrlo mali broj ozbiljnih državnika i ministara dolazio u BiH.
Mislim da generalno moramo napraviti snažnu ofanzivu u diplomatskim odnosima, ali da bi to tako bilo, ljudi u Predsjedništvu BiH moraju znati šta međunarodni odnosi znače, a bojim se da smo do sada imali potpune amatere u toj oblasti.
Već duže vremena pokušavate zbaciti SNSD i njihove partnere sa “političkog trona” u RS-u. Do sada vam to nije polazilo za rukom. Smatrate li da će tako nešto biti moguće nakon ovih izbora i zašto?
Narod se ranije očarao Dodikom i SNSD-om, ali zato se vremenom potpuno razočarao. Vidjelo se da je to prazna priča. Mislim da će SNSD na ovim izborima doživjeti katastrofu. To se već vidjelo na lokalnim izborima prije dvije godine, kada su izgubili više od pola načelničkih mjesta u RS-u. Tada je opozicija postala dominantna, barem na lokalnom nivou. Uvjeren sam da će se taj trend sada nastaviti, da ću ja pobijediti gospođu Cvijanović, a gospodin Tadić Dodika. Siguran sam da će sadašnja opozicija imati većinu u Narodnoj skupštini RS-a i da će formirati vladu.
Razlog je taj što je Dodik devet godina na vlasti i RS nikada nije bila u lošijoj ekonomskoj situaciji, nikada veće siromaštvo i nezaposlenost, depresija i besperspektivnost.
Ovo su izbori u kojima će se odlučivati za ili protiv Dodika. Mnogi će se opredjeljivati protiv njega, čak i ako nisu uvjereni da smo mi iz opozicije dobri, ali znaju da ovi sada što su na vlasti nisu i da moraju otići da bi došlo do promjena. Sa puno više optimizma nego ikada ranije dočekujem ove izbore.
Šta mislite o svojim protukandidatima Goranu Zmijanjcu i Željki Cvijanović?
Mislim da će se sve svasti na bitku između mene i gospođe Cvijanović. Gospodin Zmijanjac ipak predstavlja jednu manju partiju i ne vjerujem da će imati neku presudnu ulogu na ovim izborima. Poštujem ga, ali ne znam ga isuviše dobro. On je početnik u ovoj ozbiljnoj političkoj borbi.
Gospođa Cvijanović je takođe početnik u ozbiljnoj politici. Ona u životu nije radila ništa ozbiljno, osim što je bila ministar i premijer. Neke druge reference u okviru struke ona apsolutno nema. Prosto ne mogu da zamislim kako bi se gospođa Cvijanović odnosila ili usaglašavala stavove sa gospodinom Izetbegovićem, Radončićem, Cerićem, Hadžiomerovićem, Čovićem ili bilo kojim drugim kandidatom.
Ona je politički amater i ljudi iz SNSD-a to znaju. Veliki dio članova SNSD-a gospođu Cvijanović ne doživljava kao svog kandidata, nego kao Dodikovog kandidata. On je nju birao jer se nalazi u stanju frustracije, paranoje, plaši se svih, pa i svojih ljudi. Gospođa Cvijanović je odabrana za kandidata samo zato što joj Dodik vjeruje, a ne zato što je to kandidat u kojeg vjeruju članovi SNSD-a.
Dodik je uvjeren da će on svojom političkom snagom obezbjediti njoj pobjedu. Mislim da mu je to stravična greška. Gospođu Cvijanović ništa ne kvalifikuje za pobjedu. Zaista mislim da srpski narod ima puno bolje političare koji su u stanju da čuvaju interese srpskog naroda u okviru BiH.
Frontal.ba/ Klix.ba