Dokumentacija koja je u posjedu Glasa, potvrđuje da je glavni inspektor za sanitarne, zdravstvene i farmaceutske poslove u Upravi za inspekcijske poslove Senada Hadžijusufović u aprilu i junu, 2012. godine, predsjedavajućem Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Marku Jurišiću odgovorila da ne može da dostavi tražene podatke jer je rok čuvanja arhivske građe istekao nakon pet godina.
Jurišić je zahtjev uputio na osnovu Zakona o nestalim licima tražio dokumentaciju i informacije o ekshumacijama i asanaciji terena na području sarajevske opštine Novi Grad,
Član Savjetodavnog odbora Instituta za nestala lica BiH Milan Mandić rekao je da je zakonima o nestalim licima na svim nivoima BiH propisana obaveza trajnog čuvanja podataka o ratnim zločinima i da dozvolu za uništavanje arhivske građe ima samo Istorijski arhiv BiH.
Mandić, predsjednik Udruženja porodica nestalih sarajevsko-romanijeske regije, kaže da mu je to dopisom potvrdila i organizacija “Trial” iz Ženeve, koja zastupa porodice žrtava u Evropskom sudu za ljudska prava.
– U tom dopisu piše da, ako nešto treba da se uništava nakon tri ili pet godina, stručnjaci Istorijskog arhiva to bilježe i dokumentuju. Tek nakon te kontrole uništavaju arhivu, ali to smiju da rade samo oni, a ne neka inspekcija. Uprava za inspekcijske poslove i Hadžijusufovićeva uništavanjem dokumenata prekršili su zakonske propise – naveo je Mandić.
On je istakao da uništavanje dokumentacije nije jedina mahinacija u režiji Uprave za inspekcijske poslove.
Mandić smatra da je najodgovorniji za skrivanje posmrtnih ostataka srpskih žrtava u Sarajevu član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Amor Mašović i napominje da se još ne zna šta je urađeno sa njima.
– Postoji sumnja da je riječ o prodaji posmrtnih ostataka, ali i ljudskih organa. Imamo kompletnu dokumentaciju o oko 350 srpskih žrtava, ali njihove posmrtne ostatke nemamo – rekao je Mandić i dodao da porodice i dalje tragaju za oko 50 nestalih Srba iz sarajevske opštine Novi Grad.