Prema hrvatskim medijima, akcija je povezana s nedavnom pljačkom u sjedištu kriminalističke policije u Zagrebu kada su nepoznati počinioci iz sefa u kancelariji šef krim-policiji ukrali 280.000 evra i dva kilograma zlata.
Među osumnjičenima su otac i sin Pejo i Antonio Ivić, u čijem vlasništvu su bili ukradeni novac i zlato, ali oni nisu uhapšeni, jer su u bekstvu. Navodno je Antonio Ivić poslovao s firmom povezivanom s pranjem novca za peruanske narkokartele.
Mediji navodi da istražitelji sumnjaju da je na taj način oprano oko 500.000 miliona kuna (66,1 miliona evra). Antonio Ivić (24) je osoba od koje je policija u februaru ove godine zaplijenila 280.000 eura i dva kilograma zlata, a koji su poslije ukradeni u spektakularnoj provali u središte kriminalističke policije u Heinzelovoj ulici u Zagrebu.
Premda je Antonio Ivić nakon zaplijene tvrdio da novac koji je pronađen kod njega potiče od prodaje porodične nekretnine, po svemu sudeći su Uskok i policija cijelo vrijeme sumnjali da je riječ o sredstvima koja potiču od pranja novca.
Uz Antonija Ivića, akcijom je obuhvaćen i njegov otac Pejo Ivić (59), osoba kojoj je prema izvještajima Poreske uprave u zadnjih nekoliko godina na račun sjelo gotovo 50 miliona kuna za kupovinu zlata, premda je službeno zaposlen u jednoj maloj kompaniji, koja je inače registrovano na njegovoj kućnoj adresi, s mjesečnom platom od 2500 kuna, prenosi Jutarnji list.
Iako nije bilo moguće saznati ko je sve uhapšen u ovoj istrazi, navodno ni Pejo Ivić, ni njegov sin nisu bili dostupni hrvatskome pravosuđu nego su nedavno napustili državu.
Na meti istražitelja uz Ivića se našlo još dvadesetak osoba kojima su pretraženi stanovi i poslovni prostori – koji su često bili na istoj adresi.
Naime, prema sumnjama istražitelja, Ivić i drugi, uglavnom njihovi poznanici, u proteklih su nekoliko godina osnovali više desetaka manjih kompanija koje su se bavile otkupom zlata. Kompanije su često bile osnivane na adresi njihovog stanovanja.
Tako su se te osobe, od kojih su neke bili i nezaposlene te su primale naknadu od Zavoda za zapošljavanje, formalno bavile otkupom ogromnih količina zlata.
Novac za otkup zlata, ali i pšenice, dolazio im je iz Italije s računa talijanskih kompanija Italpreziosa, JM Gold i drugih, a radi se o iznosima koji u zadnjih nekoliko godina navodno dostižu ukupnu cifru od oko pola milijarde kuna.
Tako kupljeno zlato u Hrvatskoj zatim bi se formalno prebacivalo u Italiju. Međutim, hrvatske poreske institucije ubrzo su iz nekoliko razloga počele sumnjati da se radi o fiktivnim poslovima.
Prvo im je bilo jako neobično da potpuno anonimne osobe, od kojih su neke nezaposlene, mjesečno vrte po par desetaka miliona kuna od otkupa zlata.
Radilo se o malim, tek osnovanim kompanijama uglavnom na adresi stanovanja tih osoba.
Međutim, najčudnije im je bilo da se trgovina odvija gotovo bez ikakve infrastrukture potrebne za tako delikatan posao.
Naime, prema plaćenim fakturama, ispalo je da je u zadnjih par godina u Hrvatskoj kupljeno više stotina kilograma zlata, međutim nije bilo poznato gdje je skladišteno.
Poseban problem bio je prevoz do Italije, gdje je porezna zaključila da trgovci zlatom nemaju angažovane gotovo nikakve zaštitarske službe, a što bi bila normalna mjera opreza zbog opasnosti od mogućeg prepada.
Dalja istraga u kojoj su pribavljene informacije od istražnih tijela nekoliko zemalja ukazivala je da bi novac koji preko talijanskih kompanija dolazi u Hrvatsku mogao potjecati od peruanske porodice Sanchez-Paredes, inače vlasnika peruanske rudarske kompanije Cia.
Minera Aurifera Santa Rosa, prenosi Jutarnji list. Ta se kompanija 2010. našla pod istragom peruanskih vlasti zbog sumnji da njihove rudarske aktivnosti služe kao paravan za trgovanje kokainom.
Američka agencija za borbu protiv narkotika (DEA) je pak 2012. zajedno sa saveznim tužilaštvom Južnog okruga države New York blokirala njihove račune u SAD-u zbog sumnji da služe za pranje novca od trgovine drogom.
Jedan od tih blokiranih računa pripadao je talijanskoj tvrtki Italpreziosa, onoj s čijeg su računa u RH stizale stotine miliona kuna namijenjenih za kupovinu zlata.
Upravo su na osnovi svih ovih saznanja hrvatska istražna tijela pokrenula su istragu kako bi provjerila svoje hipoteze da zapravo nema nikakve kupovine zlata, odnosno bar ne u tolikim količinama, nego da se radi o najobičnijem pranju novca.
Konkretno, istražitelji sumnjaju da novac dopremljen u Hrvatsku biva isplaćen pojedincima, inače potpunim anonimusima, koji ga zatim uz proviziju podižu i vraćaju organizatorima.
(Jutarnji list)