Bitorajac o omiljenim ulogama: Vlastito kazalište je ostvarenje dječačkog sna

October 24, 2018, 6:53 am

Rene Bitorajac bio je gost treće večeri desetog izdanja Međunarodnog festivala glumca “Zaplet” u Gradskom pozorištu “Jazavac”, gdje je u ponedjeljak uveče na veliko interesovanje struke i publike uz moderatorku Aleksandru Jovanović govorio o najbitnijim momentima svoje karijere. Već u sedmoj godini Bitorajac se počeo baviti glumom u Zagrebačkom kazalištu mladih, čiji je član bio sve do kraja srednje škole.

“Počeo sam kao klinac kroz igru, smijeh, ples, pa me evo zaredalo. Tad si kao dijete mogao dobiti ulogu, preko neke audicije, na lijepe oči. Sa devet godina sam snimio prvi film, sa trinaest drugi i to je nekako išlo. Međutim, kada je trebalo nešto upisati poslije srednje škole, ja sam ipak bio zaljubljenik u fudbal i prvo sam probao na DIF-u – fakultetu za fizičko vaspitanje i nisam prošao”, rekao je na početku razgovora Bitorajac priznajući da mu je Akademija umjetnosti bila tek drugi izbor te da je sreća da je položio prijemni iz prvog puta, jer ne bi imao živaca za dalje.

Glumu je studirao od 1991. do 1996. godine u klasi Neve Rošić i Tonka Lonze, a kolege na klasi su mu bili Tarik Filipović, Goran Višnjić i Lucija Šerbedžija, nakon čega slijedi zaposlenje i u Satiričnom kazalištu “Kerempuh”, bivšem “Jazavcu”.

“Bio sam šest godina tamo u ansamblu i jednostavno me ansambl gušio, zato što radite uvijek s istim ljudima, režiser vam je taj i taj, igrate s tim i tim, uvijek sve isto, uvijek sve naporno. Nisam se našao u takvoj sredini, dao sam otkaz za vrijeme Svjetskog prvenstva u fudbalu 2002. godine i tad sam odlučio raspolagati svojim vremenom, pa ako ide – ide, ako ne ide – ne ide. Danas bih konobario da nije uspjelo”, prisjetio se Bitorajac, čiji je napredak u karijeri započeo upravo kada je postao slobodni umjetnik. Danas je iza njega bogata filmska i televizijska karijera, zvijezda je popularnih hrvatskih serija “Bitange i princeze” i “Naša mala klinika”, koje su doživjele već po nekoliko repriza, bavi se i pozorištem, sinhronizacijom crtanih filmova, ali i preduzetništvom.

“Branko Đurić i ja povodom dvadesetogodišnjice našeg poznanstva otvorili smo privatno kazalište ‘Luda kuća’. Imamo vlastitu scenu, koja je po veličini gledališta u Zagrebu na četvrtom mjestu. Prostor smo kupili i digli smo toliki kredit da smo opremili sve od nule. Veliki je to poduhvat, ostvarenje dječačkog sna”, rekao je Bitorajac, otkrivajući da su već za dva i po mjeseca postojanja odigrane četiri premijere. To pozorište, dodao je, nastalo je na nekakvom ludilu, zato se i zove “Luda kuća”. Bitorajac se osvrnuo i na prijateljstvo sa Đurićem, s kojim je igrao u “Oscarom” nagrađenom filmu Danisa Tanovića “Ničija zemlja”, te kroz smijeh otkrio utiske sa dodjele prestižnog priznanja u Los Anđelesu.

“Bilo je fantastično, ali Đuri, ja nisam bio u L.A. Dogodila se malverzacija s kartama. Dvije karte koje su došle njemu, da jednu da meni, a jednu sebi, on je stavio u džep i otišao sa ženom u Los Anđeles (smijeh). Zvuči kao šala i neka na tome ostane”, na oduševljenje prisutnih otkrio je ovu anegdotu Bitorajac.

Osvrnuo se i na lik Krpe iz filma “Metastaze”, za koji je dobio “Zlatnu arenu” na Filmskom festivalu u Puli 2009. godine.

“Volim Krpu kao lik. To je lik na kojem najmanje treba raditi, najlakše je biti prost, bahat i igrati opasnog lika. Nego, meni je drago što sam u njemu negativnom našao nešto pozitivno sa čim se nikad niko neće složiti. On tamo istuče svoju ženu, a poslije pita: ‘Hoćeš da te otfuram doktoru?’ Ima nešto ljudski u njemu”, ispričao je Bitorajac, priznajući da je, po sopstvenom sudu, ipak najbolju ulogu u karijeri ostvario u filmu “Ljudožder vegetarijanac” 2012. godine te da za lika kojeg je tamo tumačio nije mogao naći ništa pozitivno.

(Nezavisne)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *