Tradicionalni dajak čamac jedan je od najpoznatijih simbola grada na Vrbasu i vožnjom u njemu doživjećete Banjaluku na jedan drugačiji način, a Banjalučanin Vekas Mašinović jedan je od onih koji se bave izradom ovih tradicionalnih čamaca.
Mašinović kaže da je prije tri godine počeo praviti čamce, a prije toga ih je samo popravljao.
“Za kompletnu izradu jednog čamca potrebne su dvije sedmice, za sklapanje i farbanje, ali uvijek sebi dam još koji dan zbog nepredviđenih okolnosti”, kaže Mašinović.
On ističe da izrada čamca nije lak posao, ali kada radite nešto što volite, nije toliko teško.
“Samo daske za izradu se moraju nositi na hoblanje, a sve ostalo što se na čamcu radi je ručna izrada. Dizajn čamca se razlikuje od ostalih, jer ima četiri rebra i zbog toga mogu prevesti više putnika”, naglasio je Mašinović.
Prema njegovim riječima, čamac se pravi od jelovine, a špic čamca može biti od bilo kojeg drugog tvrdog drveta.
DO SADA IZRADIO SEDAM ČAMACA:
“Napravio sam sedam čamaca i nijedan nije isti, svaki ima neku modifikaciju. Čamce pravim tako da mogu voziti i osobe teže od 80 kg, a da u njih ne ulazi voda. Izrađujem ih na osnovu kompjuterski izrađene skice, za razliku od prijašnjih majstora, koji su ih pravili odoka”, naglasio je Mašinović.
Kako kaže, za pravljenje koristi specijalne vrste vijaka koji ne rđaju.
“Metalna rebra pravim ili od rostfraja ili se nose na cinkarenje, a na cinkarenju je garancija da 10 godina nema rđanja, tako da će rebra uvijek nadživjeti čamac. Samim tim, ako nema rđe, nema ni opasnosti da čamac strune, stoga neka garancija je da čamac može poslužiti 20 godina, naravno uz pravo održavanje, ali i pravilno garažiranje”, kazao je Mašinović.
On kaže da je najveći problem prilikom izrade čamca nabavka adekvatne daske, jer je za čamac potrebna daska od 7,5 do 8 metara dužine i 35 cm širine, ali i više.
“Problem je i to što ljudi izbjegavaju čvorove, ali nemoguće je na dasci izbjeći čvorove. Stara izrada čamca mi se nije sviđala, jer je bio težak, dubok i dug, a malo noviji mi se nije sviđao, jer je bio kratak i plitak, i zbog toga sam došao na ideju da ja napravim jedan čamac koji će biti “miks” ova dva. Odnosno, da imam dovoljnu dubinu kako mi se čamac ne bi potapao, a da nije pretežak za vožnju”, rekao je Mašinović.
Mašinović naglašava da je čamac najvažnije pravilno održavati, te ga je najvažnije poslije sezone pravilno zaštititi.
Kako kaže, baviti se ovim finansijski i nije isplativo, jer je to više ljubav nego zarada, te da je zarada možda 500 KM po čamcu.
“Cijena jednog čamca kreće se od 1.500 KM pa i više, a sve što sam izradio, prodao sam”, zaključio je Mašinović.
(Nezavisne)