Zdravstvenu službu u banji Vrućici su u početku obavljali ljekari Doma zdravlja u Tesliću.
Medicinsko osoblje u 1947. činili su ljekar i maser, a 1949. ljekar, medicinski pomoćnik, bolničarka i maser. Po imenu se 1949. od zaposlenih spominju: banjski ljekar dr Pjetro Rofini, tehnički asistent Irma Rofini, bolničarka Katica Lončarić, maser Nikola Sabljar, ambulantna blagajnica Ankica Hofner i šef restorana Salko Hozo.
O nedostatku stručnog medicinskog kadra u banji Vrućici pisao je u januaru 1950. načelnik Uprave prirodnih lječilišta u Sarajevu Velimir Šoć, koji kaže: “Ilustracije radi, navodimo da i pored svih nastojanja Uprava prirodnih lječilišta nije mogla dobiti jednu ozbiljnu bolničarku za banju Vrućicu, u kojoj je ljekar osim desetočasovnog radnog vremena morao prosječno ustajati noću od 5 do 10 puta”. Nešto ranije izjavio je da “nije ispravna politika zapostavljanja banja u pogledu stručnog kadra, jer će se to u najskorije vrijeme i te kako osvetiti”.
Prvi stalni ljekar u banji Vrućici bio je Pjetro Rofini, koji je jedno vrijeme bio i upravnik banje. Za njega se u zvaničnom izvještaju od 17. novembra 1949. kaže da je “jedan vrlo savjestan ljekar, kojemu se mora zahvaliti za renome koji uživa banja Vrućica… velika je šteta što se pored njega ne nalazi jedan mlađi ljekar, jer se ova banja brzo izgrađuje”.
Poslije odlaska Pjetra Rofinija zdravstvenu službu je honorarno vodio teslićki ljekar dr Ljudevit Jurinac.
Neizbrisiv trag u banji Vrućici ostavio je dr Branko Čubrilović. Njegovo ime vezano je za uspon banje.
Dr Branko Čubrilović se na početku svoje ljekarske karijere zainteresovao za srce, krvotok, a u kardiologiji za reumatizam i njegovo djelovanje na srce. Radeći kao ljekar u Srebrenici, krajem 1922. zainteresovao se za ljekovitost Guber vode i balneologiju. Jedno vrijeme je bio na specijalizaciji u Parizu, Pragu i Bad Nauhajmu, gdje se upoznao sa ljekovitošću termomineralnih voda. Kao ljekar koji je od 1923. do 1939. radio u socijalnom osiguranju, “on je vrlo dobro znao šta za savremenog čoveka znači pravilno lečenje srčanih bolesnika.
Sistem banjskog lečenja, zasnovan na kupanjima, lekarskoj intervenciji i odmoru u banjama daleko od poslova, jedan je od velikih uslova za oporavljanje srčanih bolesnika. To je bio razlog da je dr Čubrilović obratio pažnju na banju Vrućicu, pored Teslića”. Kao prijatelj i kum Sime Krstića, on je posjećivao banju Vrućicu i upoznao se sa njenom ljekovitošću i prijatnom klimom.
Bio je početkom pedesetih godina povremeni banjski ljekar, a od 1955. do smrti 1962. šef – ljekar i rukovodilac zdravstvene službe u banji Vrućici. U banji je boravio u toku sezone od maja do oktobra, a ostalo vrijeme provodio je u Beogradu. Prva medicinska sestra sa teslićkog prostora koja je radila sa dr Čubrilovićem u Vrućici bila je Angelina – Gina Dujić.
Početkom pedesetih je bilo malo banjskih pacijenata u Vrućici. Dr Risto Cvijić se sjeća da je kod dr Branka Čubrilovića dolazilo na preglede “okolno seosko stanovništvo, pa i ono iz Teslića… Nije mu bilo teško da u svojim poodmaklim godinama ode i podalje od banje, po slabo prohodnim putevima gdje je trebalo pješačiti”.
Dr Branko Čubrilović je bio cijenjen ljekar, a svoj posao je obavljao savjesno. Svakog dana “rano ujutro otišao bi u kuhinju da vidi šta je kuhar spremio za doručak pacijentima. Da li je banjska posluga oprala kadu. Jesu li sobarice uredne i čiste”. Veliku pažnju je posvećivao zdravstvenom prosvjećivanju pacijenata. Svakog dana od 16 do 17 časova držao je predavanja o šećernoj bolesti, visokom krvnom pritisku, reumatizmu itd.
Na osnovu bogatog ličnog iskustva, ali i iskustva svojih prethodnika i savremenika, dr Branko Čubrilović je postavio indikacije za liječenje u banji Vrućici. On kaže da se sa strogim indikacijama u banji liječe uglavnom “obolenja srca i krvnih sudova (kardio-vaskularni sistem), tireotoksikoze, m. v. Bazedowi, poremećaji metabolizma (i gicht), klimakterična stanja, insuficijencija muških i ženskih hormona, osvežava zamorene, rekonvalescente, lakše neurastenike i distonije neurovegetativnog tipa.
Banja naročito deluje na funkcionalne kao i organske poremećaje srca bez izrazite oštećenosti miokarda (kardiomiopatije kompenzovane), a olakšava eretizam, tahikardije, ekstrasistole, labilna stanja mladih i neuravnoteženih osoba. Naročito usled toga, što banja izaziva širenje kožnih krvnih sudova, vazodilataciju, a i, sledstveno tome dubinsko, proporcionalno i paralelno širenje velikih krvnih sudova.
Ona pozitivno deluje i na… povišenje krvnog pritiska, hipertenziju, a naročito onu neurogenog porekla, takozvanu hipertenziju crvenog tipa. To se sve odražava na srcu i krvnim sudovima usporenjem pulsa, umirujućim i toničnim dejstvom na radne mišiće i na sprovodno nadražajne delove srca, na pojačanoj diurezi i izmeni opšte materije. Stoga ti uticaji deluju i na metabolizam jetre i gušterače. Banja deluje takođe na subhronične i hronične reumatične obolele organe, pa i neuralgije, išijalgije, cefalgije”.
U banji Vrućici nisu liječeni “krvarenje u mozgu, sveži infarkt, teške srčane dekompenzacije, kardijalna asthma, edem pluća, akutni endemio i perikarditis, sveže tromboze, teška nefroskleroza, sifilitične mane zalistaka, akutna infektivna obolenja, tuberkuloza svih oblika, kožna obolenja, kao i sva teža nervopsihopatna stanja (šizoidne, ciklične forme), narkomane… Rečju, banja je jedinstvena po svojoj prirodnoj ugljenokiseloj sadržini s indikacijama, kao i u poznatim svetskim banjama – Royat (Francuska) i Nauheim (Nemačka)”.
Dr Branko Čubrilović je bio više od banjskog ljekara. On je podsticao dolazak u banju različitih stručnjaka, književnika, političara i drugih javnih ličnosti. Za izgradnju i uređenje banje Vrućice zainteresovao je odgovorne faktore u državi.
“Zahvaljujući svojim vezama sa rukovodiocima Bosne i Hercegovine i njihovom razumevanju za njegovu koncepciju banje Vrućice, dr Čubrilović je uspeo da veliki deo materijalnih sredstava koja su bila potrebna za banju, za njenu izgradnju, da ta sredstva i dobije… Banju je smatrao kao svoju kuću i domaćinstvo. O svemu je vodio brigu… Društven po prirodi sa širokim krugom poznanika koji su se po svojim godinama i po svojim bolestima lečili u banji on je bio živa reklama po celoj Bosni za samu banju”.
Velika je njegova zasluga što je 1959. osnovano bolničko odjeljenje kardiovaskularnih oboljenja u banji Vrućici.
Rezultate svojih istraživanja objavljivao je u brojnim domaćim i stranim naučnim časopisima i dnevnim novinama. Objavio je 1960. knjigu Banja Vrućica. O zdravom i bolesnom srcu – članci i rasprave. Sarađivao je sa raznim stručnjacima i ustanovama iz oblasti balneologije. Dr Branko Čubrilović je imao dosta saosjećanja i rauzmijevanja za druge, te je bio omiljen kod naroda, koji je iz zahvalnosti prema ovom izuzetnom čovjeku još za njegova života predio iznad banje u Vrućici prozvao “Čubrin gaj”.
Ironija sudbine je htjela da dr Branko Čubrilović, koga je zanimala kardiologija i balneologija, umre od posljedica infarkta, koji ga je pogodio baš u banji Vrućici.
Poslije smrti dr Čubrilovića na čelo zdravstvene službe u banji Vrućici dolazi dr Miroslav Filipović, koji je u banji radio od 1953. do penzionisanja 1990.
(Tekst i foto: N.N)