Ako je suditi prema nacionalnoj zastupljenosti među rukovodećim službenicima, Agencija za statistiku BiH već odavno primjenjuje rezultate popisa koje su sarajevski mediji i statističari publikovali i prije nego što je Јukić spornu odluku nametnuo. Iako bi prema Zakonu, podaci o nacionalnoj strukturi popisanih, sve do zvanične objave rezultata trebalo da budu tajni, oni su nekažnjeno postali javni – još prošle godine.
Prema takvim podacima, nešto više od 50 odsto Bošnjaka navodno živi u BiH. Nacionalni debalans u korist Bošnjaka u Agenciji, međutim, nije navodni, već stvarni! Јer, više od polovine rukovodilaca u njoj su Bošnjaci.
Popisni plagijat kroz vrata Agencije za statistiku prošao je i prije Velimira Јukića. Omogućili su to Јukićevi prethodnici, a on samo nastavio. Ukupno 27 rukovodilaca – direktor, zamjenici, pomoćnici, šefovi odsjeka. Više od polovine ili 14 ih se izjasnilo kao Bošnjaci. Ostatak – 13 kao Hrvati, Srbi i ostali. Bez želje da detaljno analiziramo porodično stablo i nacionalnu percepciju bilo koga, kao Srbi izjasnili su se i Alen i Rubina. Neodoljivo podsjećaju na Harisa Plehu i Rasima Smajića, koji su zbog delegatske fotelje u federalnom parlamentu, preko noći mijenjali vjeru. Nakratko postali Srbi, pa se opet vratili među Bošnjake. Sa ili bez Alena, Rubine i sljedbenika, Ustav BiH i odluka Ustavnog suda o proporcionalnoj zastupljenosti prema popisu iz 1991. godine, debelo je narušena. I entitetska! Јer samo dvoje od njih 27 živi u Srpskoj. I pored toga, u Agenciji se opet, pozivaju na zakone, i navode: “Agencija za statistiku BiH je zapošljavala sve svoje kadrove u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama”.
Da neki čudni zakoni vladaju među bh. statističarima, uvjeravali su nas svih prethodnih sedmica. Prvi put, međutim svoje “čudne zakone” uzdižu i iznad Ustava. Uistinu, ne svi.
Miljan Popić, zamjenik direktora, kaže da u administraciji na nivou zajedničkih institucija radi već desetak godina i da mu je ovo treća institucija. Navodi da je bio neprijatno iznenađen koliko je nedovoljno rukovodećih službenika iz srpskog naroda.
Da nešto promijeni, Popiću su ruke vezane. Direktor imenuje nižerangirane rukovodioce. Ili, konkursom zapošljava nove. Ali, tu je već na snazi navodni moratorijum. Kako god, aktuelno stanje vjetar je u leđa kreatorima popisnog haosa u BiH.
Momčilo Novaković, iz Komisija za administrativne poslove, kaže da je to eklatantan primjer kako bi se kroz ovaj popis mogla opravdati takva struktura. To ustvari ukazuje koliko je važno izboriti se da rezultati popisa budu realni, navodi Novaković.
Ali realnost i zakonitost u bh. popisu, odavno su postali nepoznanica. Da je drugačije ne bi Јukić odluku o usvajanju jedinstvenog programa obrade popisnih podataka sam sa sobom usvajao. Ne bi sarajevska javnost – političari, novinari i demografi mjesecima prije nametnute odluke javno sabirali ono što prema zakonu nisu smjeli. Ne bi penzionisani sarajevski demograf Hasan Zolić znao porijeklo međunarodnih pomagača u sabiranju i ne bi se nekažnjeno, javno hvalio kako je i sam distribuirao “zakonom zaštićene podatke”.
Kako su Zolić i njegova ekipa stizali do novih saznanja!? I kako upravljačka struktura u Agenciji za statistiku opasno ide u jednonacionalnom smjeru? Odgovore bi ponovo trebalo da da, a ko drugi do Tužilaštvo BiH!? Ali oni su, priznadoše, postali tek nijemi posmatrači. I to onog trenutka kada su uoči sporne odluke, okončali višečasovno saslušanje Velimira Јukića.
RTRS