Predsjednik Upravnog odbora Udruženja “Ognjena Marija Livanjska” Gordana Dostanić izjavila je da je pokoljem Srba u Livanjskom polju prije 75 godina počela završna faza u viševjekovnom nastojanju onih koji su željeli da Srbi trajno nestanu sa tog područja.
Ona je naglasila da će livanjski Srbi danas iz raznih krajeva doći u Livno da mirno i dostojanstveno odaju pomen svojim najmilijim, jer gotovo nema srpske porodice iz Livna koja u svom porodičnom sjećanju ne nosi ožiljke iz 30. jula 1941. godine kada su ustaše mučki ubile najmanje 1.600 Srba.
“U Livanjskom polju gotovo i nema porodice koja nije stradala. Neke su potpuno zatrte i od 1941. godine ih više nama”, napomenula je Dostanićeva i kao primjer navela selo Polinjevo u kojem je ubijeno svih 240 stanovnika i selo Lištani u kojem su ubijeni svi Srbi.
Krvavi ustaški pir je na današnji dan prije 75 godina gotovo prazne od Srba ostavio i sela Čeprazlije, Rujan i Čelebić, a oni koji su nakon zločina ušli u lokalnu školu u Čelebiću, gdje su ubijena srpska djeca i žene, svjedočili su o stahoti prizora.
“Oni koji su ušli u školu nakon zločina kažu da su do članaka išli kroz usirenu krv. I da su na stubovima i dovratcima za koje su žene bile mučene nalazili njihove skalpove-otkinute pletenice za koje su bile vezane”, rekla je Dostanićeva.
Ona je podsjetila da je u jami Ravni dolac ubijeno 218 žena i djece i da je 13 žena i jedan muškarac preživjelo pokolj i ostalo da svjedoči o njemu.
“Velika stratišta livanjskih Srba bile su livada kod hotela `Prolog`, jame Tušnica i Kamešnica i šuma Koprivnica na Borovoj glavi prema Kupresu gdje su pogubljene porodice najuglednijih Srba – Livnjaka tog vremena”, rekla je Dostanićeva i naglasila da počinioci tih zločina uglavnom ostali bez kazne.
Prema njenim riječima, bilo je pokrenuto nekoliko procesa u kojim je nekolicina tih ustaša osuđena, ali većina njih nije. “Živjeli su normalno, mislim nisu politički i ekonomski sankcionisani, a ne znam da li su normalno mogli živjeti sa svojom savješću”, kaže Dostanićeva.
S druge strane, navela je Dostanićeva, Ilija Radeta, koji je jedini preživio pogubljenje muške srpske populacije na livadi kod “Prologa”, o zločinu je morao ćutati.
Ona je ukazala da je 1991. godinu Livno dočekalo sa 7.000 do 8.000 Srba, a da ih danas u ukupnoj populaciji ima svega dva odsto i to pretežno starijeg življa.
“Ako se vratimo u istoriju, a prema popisima koji su radili drugi, a ne Srbi, u vrijeme Turske bio je podjednak broj Srba i Hrvata na području Livna sa jačanjem prisustva muslimana. Sa dolaskom Austrougarske doseljavane su katoličke porodice tako da je vremenom i politikom tadašnje vlasti došlo do smanjenja pravoslavne populacije”, rekla je Dostanićeva.
Ona je ponovila da je početak kraja postojanja Srba na području Livna otpočeo baš na veliki pravoslavni praznik Ognjenu Mariju 1941. godine, da je znatan broj Srba kolonizovan 1947. i 1948. godine, a da je 1991. godina bila završnica.
“Bez obzira na ono što se dogodilo ranije i na zločine nad Srbima i iz Prvog svjetskog rata, konačno i presudno za nestanak Srba sa tih područja bio je kraj jula 1941. godine”, kategorična je Dostanićeva.
Prema njenim riječima, Udruženje “Ognjena Marija” i Srpska pravoslavna crkva čine ono što mogu da 23 srpska mališana, koliko ih ukupno danas ima na prostoru Livna, učini svjesnim da pripadaju jednom većem nacionalnom korpusu i jednom “mnogo većem narodu nego što ih ima u Livnu”.
“Trudimo se da odu na neku ekskurziju, da obiđu svetinje. Organizovali smo veronauku, a u okviru veronauke i časove ćirilice. Prosto da onoliko koliko je u mogućnosti da se održava veza i da se njeguje nacionalni identitet”, rekla je Dostanićeva.
RTRS