Na više mjesta i u više prilika u Hrvatskoj obilježena je ova godišnjica, pa tako i u Vrgorcu, rodnom mjestu Tina Ujevića, nedaleko od Imotskog.
“Postoje prijepori je li Vrgorčanin ili Imoćanin? On je često znao biti ironičan. Tin nije volio da ga itko svojata, nije volio robovanje. On je Tin, stanovnik svijeta i svoje je prezime držao jako važnim”, tom prilikom kazala je rođaka pjesnika Vesna Ujević.
Njenog pretka Tina Ujevića iz literature poznajemo kao pjesnika, esejistu, kritičara, publicistu i prevodioca. Iako je mrzio pripadanja, pripadao je hrvatskoj i jugoslovenskoj književnosti, iako je spavao na klupama i ulicama Splita, Zagreba, Sarajeva, Beograda i Pariza – u stopu, radoznalo i uspješno pratio je zbivanja na evropskoj književnoj sceni.
Kada je akademik Staniša Tutnjević, bivši profesor na predmetu komparativno proučavanje južnoslovenskih književnosti, pričao o ovom pjesniku, ta predavanja nisu bila samo priča o književnosti, nego odavanje počasti. Još u studentskim danima akademik Tutnjević išao je toliko daleko u izučavanje života i djela Tina Ujevića da je u Sarajevu pronašao njegovog frizera. Ušavši u salon pitao je starog bricu da mu kaže nešto o velikom pjesniku Tinu Ujeviću. Ovaj mu je odgovorio da ne poznaje takvog. Međutim, vidjevši Tinovu sliku frizer je kazao: “A znam tog pijanca”. Nije poznato da li se radi o istom brici, ali poznata je anegdota kada je na pitanje jednog majstora frizerskog zanata: “Kako da te obrijem?”, pjesnik odgovorio: “Bez riječi”. Tin Ujević, naravno, izbjegavao je razgovore u berbernicama, a kakav je nesporazum imao sa svijetom najbolje govori poznata i poučna anegdota sa kafom, koju nikad nije na odmet ponoviti… Jednu veče odjevenog kao beskućnika u jednoj kafani Tina Ujevića konobar nije htio poslužiti kafom. Pjesnik je bez ljutnje otišao, obrio se, okupao i u istu kafanu se vratio u potpuno novom odijelu. Takav je naručio i dobio pet kafa. Međutim, svih pet je prosuo u pet različitih džepova odijela i na zaprepašten pogled konobara rekao: “Ove kafe ste donijeli mom odijelu, a ne meni”. Neki izvori ove legende kažu da se ista dogodila u beogradskom hotelu “Moskva”, a više ih tvrdi da se događaj zbio u nekoj od zagrebačkih kafana. Bilo kako bilo, iako nepouzdano, Tin Ujević učio nas je svojim životom, a pouzdano znanje još stičemo njegovim stihovima.
“Pati bez suze, živi bez psovke i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san”, kaže jedna od strofa pjesme “Igračka vjetrova”, iste one koja je uklesana na grobu neponovljivog Tina Ujevića.